Prof. dr. sc. Jela Sabljić Vujica izvanredna je profesorica na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Mostaru, gdje se više od dva desetljeća bavi znanstveno-nastavnim radom, s fokusom na književnu teoriju, esejistiku, postmodernu kulturu te feminističku i identitetsku kritiku. Rođena je u Banjoj Luci 20. svibnja 1974. Diplomirala je 1999. godine na Pedagoškome fakultetu Sveučilišta u Mostaru stekavši zvanje profesorice hrvatskoga jezika i književnosti. Dvije godine poslije (2001.) završila je Studij novinarstva i stekla zvanje diplomirane novinarke. Akademsko usavršavanje nastavlja upisom poslijediplomskoga studija kroatistike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istome fakultetu 2012. godine obranila je doktorsku disertaciju s naslovom Teorija i razvoj eseja u kontekstu hrvatske književnosti pod mentorstvom akademika Krešimira Nemeca. Time je stekla akademski stupanj doktorice znanosti iz područja humanističkih znanosti, polja filologije, grane teorije i povijesti književnosti. U znanstveno-nastavno zvanje docentice izabrana je 2013. godine, 2019. godine u zvanje izvanredne profesorice, a u svibnju 2025. godine pokrenut je proces za njezin izbor u zvanje redovite profesorice. Na Filozofskome fakultetu u Mostaru predaje niz temeljnih i izbornih kolegija iz područja teorije književnosti, književne kritike i suvremenih kulturnih teorija, među kojima se izdvajaju: Teorija književnosti, Književne epohe i pravci, Semiotika književnosti, Feminističke kritike i rodne teorije, Esejistika u hrvatskoj književnosti, Književnost u dodiru s drugim umjetnostima, Čitanje teksta i drugi. Za akademsku godinu 2024./2025. izradila je program kolegija Esej u hrvatskoj književnosti za EU Peace Course Catalogue Network. Na diplomskom Studiju novinarstva vodila je kolegij Esej i druge diskurzivne vrste u razdoblju od 2012. do 2024. godine. U razdoblju od 2002. do 2013. obnašala je i dužnost tajnice Studija hrvatskoga jezika i književnosti. Aktivno je sudjelovala u izradi i inovaciji nastavnoga plana i programa te je u akademskoj 2019./2020. godini bila članica Povjerenstva za evaluaciju studijskog programa Interdisciplinarnog doktorskog studija na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Mostaru, a iste godine sudjelovala je u modernizaciji nastave uvođenjem pet e-kolegija na platformu SUMARUM. U okviru poslijediplomskih studija nositeljica je kolegija Postmoderna teorija i kritika, a akademske 2022./2023. godine izvodila je i istraživački seminar Postmoderna teorija i kultura. Članica je Uredničkoga vijeća znanstvenoga zbornika Identiteti – Kulture – Jezici, u kojem je 2024. bila i izvršna urednica jubilarnoga 10. broja. Aktivno se bavi mentorskim radom. Bila je mentorica pri izradi i obrani doktorskih i diplomskih radova. Sa studenticama diplomskoga i doktorskoga studija objavila je više znanstvenih radova i sudjelovala na znanstvenim konferencijama, čime sustavno potiče znanstveno uključivanje mlađih generacija. Od znanstvenih monografija izdvajaju se:
Jela Sabljić Vujica, Teorija i geneza eseja (Sveučilišna naklada, Mostar, 2018.)
Jela Sabljić Vujica, Prometejev stid: Avangarda između rituala i igre (Jesenski i Turk, Zagreb, 2025.)
Jela Sabljić Vujica, Otkud ja? Kronika jednog nestajanja (Jesenski i Turk, Zagreb, 2026.)
Od 2024. godine vodi znanstveni projekt Semiotika aproprijacijskih modela Andrićeva kulturnog nasljeđa, koji financira Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke BiH. Također je imenovana predsjednicom Organizacijskog odbora međunarodne konferencije 100 godina nakon A. B. Šimića: Percepcija smrti u novome mileniju (Mostar, 2025.). Za njezin stručni rad i doprinos znanstvenoj zajednici i Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Mostaru, 17. prosinca 2024. godine dodijeljena joj je Plaketa. Sudjelovala je u radu više programskih i organizacijskih odbora međunarodnih znanstvenih skupova, a izlagala je na preko dvadeset domaćih i inozemnih znanstvenih konferencija. Objavila je tridesetak znanstvenih radova u domaćim i međunarodnim časopisima i zbornicima. Povremeno objavljuje književne kritike i prikaze. Također se bavi uredničkim i recenzentskim radom. Recenzirala je više znanstvenih članaka, knjiga i monografija. Njezini znanstveni interesi obuhvaćaju teoriju eseja, semiotiku, postmodernu kulturu i teoriju, te pitanja identiteta u suvremenom diskursu. Posebno je posvećena razvoju esejistike kao specifične književne i kritičke forme. Popis njezinih radova dostupan je na: Google Scholar.
Mapiranje postmodernoga identiteta kroz prizmu kritičke geografije: Kino Lika – Hotel Zagorje – Drenje
Da bi se govorilo o perspektivi ili budućnosti nekog prostora, taj se prostor mora identificirati. To ujedno znači priznati da se o identitetu više ne može misliti isključivo historijski: on prestaje biti samo u nadležnosti povijesne ontologije koja ga utemeljuje u pukom trajanju i samim time pasivizira, te postaje dijelom kritičke geografije koja ga nepovratno sažimlje u prostornoj strukturi i samim time aktivira. Identitet prostora se tako dijalektički veže uz prostor identiteta, konkretan i kritički koncipiran sadržaj koji premašuje svaki formalni rigorizam identitetskog mapiranja. U ovome će se izlaganju, koristeći uvide Soje, Harveyja, Castellsa, a onda i Foucaulta i Derride, pokušati ukazati upravo na ključne, sadržajne koncepte koji današnji identitet vežu uz politiku i organizaciju prostora. Pri tome će se analizirati topos suvremene hrvatske kontinentalne proze, točnije, problemska i traumatična mjesta na kojima se kritička geografija ili potvrđuje ili dovodi u pitanje. Analiza će na primjeru Karakaševe Kino Like, Hotela Zagorje Ivane Simić Bodrožić i Drenja Luke Bekavca u konačnici pokazati kako se mapira prostor postmodernoga identiteta.