Luciana Boban (rođ. Bilić) rođena je 10. lipnja 1983. u Mostaru. Osnovnu školu i Opću gimnaziju završila je u Ljubuškom. Ak. 2002./2003. god. upisala je Studij latinskoga jezika i rimske književnosti i hrvatskog jezika i književnosti na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Mostaru, na kojem je diplomirala u rujnu 2006. na temu Manuskript latinske gramatike fra Marijana Jakovljevića, stekavši zvanje diplomiranoga profesora latinskoga jezika i hrvatskoga jezika. Tijekom studija dva puta bila je dobitnica Rektorove nagrade za najbolje studente, i to ak. 2003./2004. god. te ak. 2004./2005 god. U jesen 2006. upisala je poslijediplomski doktorski studij Jezici i kulture u kontaktu, smjer Latinski jezik, na Filozofskom (nekadašnjem Pedagoškom) fakultetu Sveučilišta u Mostaru, na kojem je 17. lipnja 2009. obranila kvalifikacijski rad pod nazivom Kategorija imena u Fojničkome rukopisu, a 17. prosinca 2010. doktorski rad pod nazivom Syntaxis linguae Latinae fra Stjepana Marijanovića, čime je stekla stupanj doktora znanosti na području humanističkih znanosti, znanstvenom polju filologiji te znanstvenoj grani lingvistici (jezikoslovlju). Godine 2018. stekla je akademski naziv prvostupnika poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Od 2006. zaposlena je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, uz izvođenje nastave i na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, i to 2006. – 2009. kao znanstveni novak, 2009. – 2012. kao asistent, 2012. – 2017. kao docent, te od 2017. do danas kao izvanredni profesor. U ožujku 2014. sudjelovala u međunarodnoj razmjeni profesora te na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu kao gost predavač održala predavanja na preddiplomskom i diplomskom studiju. U ak. 2016./17. god. bila je angažiranja na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Bihaću, a u ak. 2023./24. god. na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“. Od ak. 2013./14. god. do ak. 2015./16. god. bila je tajnica Studija latinskog jezika i rimske književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, a od ak. 2015./16. god. do danas je njegova pročelnica. Od 16. travnja 2021. do danas član je Upravnog odbora Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete Bosne i Hercegovine. Svoj istraživački rad usmjerava na proučavanja djela hrvatskog i bosansko-hercegovačkog latiniteta te razvoja gramatikografske tradicije latinskih gramatika i gramatičkih sustava. Sudjelovala je na preko 10 međunarodnih znanstvenih skupova te objavila oko 20 znanstvenih i stručnih radova. Bila je član uredništva Zbornik radova u čast Serafinu Hrkaću: Ad laborem indigentia cogebat (2015). Autor je knjige Latinske gramatike i bosanskohercegovački franjevci (2017.), a suautor knjige Polivalentnost latinskog jezika u Bosni i Hercegovini. Specifičnosti latiniteta u Hercegovini (2022). Pored nastave i istraživačkog rada bila je angažirana je i u tijelima sustava za osiguranje kvalitete Sveučilišta u Mostaru, i to od ak. 2014./15. god. do ak. 2017./18. god. kao voditeljica Ureda za osiguranje kvalitete Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i član, od ak. 2017./18. god. do ak. 2024./25. god. u Uredu za osiguranje i unapređenje kvalitete Sveučilišta u Mostaru, a od ak. 2014./15. god. do ak. 2024./25. god. kao član Odbora za osiguranje i unapređenje kvalitete Sveučilišta u Mostaru. Angažman u navedenim tijelima podrazumijevao je uključenost u različite aktivnosti iz područja osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju. Suurednica je više sveučilišnih priručnika i vodiča: Priručnik za primjenu ECTS-a (2014), Priručnik za stjecanje nastavničkih kompetencija tijekom redovitoga studija (2015), Vodič kroz osiguranje kvalitete na Sveučilištu u Mostaru (2020), Priručnik za osiguranje kvalitete na Sveučilištu u Mostaru (2020), Vodič za izradu nastavnih planova i programa na Sveučilištu u Mostaru (2023), Vodič za studente o priznavanju neformalnog obrazovanja i informalnog učenja na Sveučilištu u Mostaru (2023), Priručnik za visokoškolsku nastavu (2024), Priručnik za stjecanje nastavničkih kompetencija tijekom redovitoga studija na Sveučilištu u Mostaru (2025). Od ak. 2019./20. god. do danas predavač je na Programu cjeloživotnog učenja u području pedagoškog obrazovanja i jačanja kompetencija nastavnog osoblja Sveučilišta u Mostaru (TRAIN+ programu), na modulu „Planiranje kurikuluma u visokom obrazovanju“. Bila je član znanstvenog odbora konferencije 14th Research/Expert Conference with International Participation QUALITY 2025 (Neum, 3. – 5. lipnja 2025.). Sudjelovala je u projektima: Strengthening of Internationalisation in B&H Higher Education – STINT (ERASMUS+ KA2, 2015. – 2019.), Kurikularnom reformom do kvalitetnog obrazovanja (Misija OESS-a u Bosni i Hercegovini, (2018. – 2020.), General Education Activity – TABLA (USAID – Save the children – Fondacija Obrazovanje u akciji, 2019. – 2021.), Strengthening capacities for the implementation of dual education in BH higher education – DUALSCI (ERASMUS+ KA2, 2020. – 2024.), Development of part-time and short cycle studies in higher education in Bosnia and Herzegovina – PARTISH (ERASMUS+ KA2, 2020. – 2024.), Obrazovanje za zapošljavanje u BiH – E4E (EuropeAid/140102/DH/SER/BA, br. 2020/417-422, 2020. – 2023.). Na strukturalnom projektu Strengthening Capacities and Mechanisms for Enhancement of Quality Assurance System in Higher Education in Bosnia and Herzegovina – SMEQA (ERASMUS+KA2, br. 101128889-ERASMUS-EDU-2023-CBHE-STRAND 3) imenovana je za voditelja projekta ispred Sveučilišta u Mostaru.
KONTINENTALNA HRVATSKA U PISMIMA BOSANSKIH FRANJEVACA 19. STOLJEĆA
Iako su veze bosanskih franjevaca i kontinentalne Hrvatske poznate, jasne i neosporne, nastale kao posljedica dijeljenja iste sudbine u kojoj su se tijekom stoljeća između njih mijenjale granice carstava, država i provincija, ovaj rad analizira refleksiju tih veza koja se odražava u pismima bosanskih franjevaca 19. stoljeća. Kao uzorak za analizu uzeto je gotovo 500 pisama bosanskih franjevaca, pisanih od 1799. do 1904. godine, objedinjenih u publikaciji Pisma bosanskih franjevaca (urednik Željko Ivanković) iz 2015. godine. U istraživanju je primijenjena matrična analiza u kojoj se ukrštavaju dva različita segmenta, primarni i sekundarni, sačinjeni od više indikatora. Primarni segment analize odnosi se na indikatore povezanosti bosanskih franjevaca i kontinentalne Hrvatske promatrane kroz dva fenomena kontinentalne Hrvatske u 19. stoljeću, Đakovo i ilirce, čime se ovaj segment analize dijeli na dva dijela: 1. pisma vezana za Đakovo (broj pisama i sadržaj pisama u kojima se spominje Đakovo te broj i sadržaj pisama upućenih đakovačkom biskupu Josipu Jurju Strossmayeru) te 2. pisma vezana za ilirski pokret (broj i sadržaj pisama upućena ilircima). Sekundarni segment analize odnosi se na indikatore dvojakosti djelovanja bosanskih franjevaca (crkveno i svjetovno) te na indikatore specifičnosti njihova jezičnog izraza (umetanje izraza na latinskom jeziku, uporaba pripovjednih elemenata i dr.). Različitim ukrštavanjem i kombiniranjem indikatora primarnog i sekundarnog segmenta analize donose se zaključci o frekventnosti i značaju Đakova i iliraca u pismima bosanskih franjevaca 19. stoljeća te se na simboličan, mozaičan i faktografski način oslikava i dopunjava panorama povezanosti naroda i krajeva, čime se otvara prostor sagledavanju postojećih odnosa u novim-starim perspektivama.